Odgovor na kompleksno pitanje kako spriječiti kidanje i spadanje ribe možemo dobiti ako prvo selektujemo najčešće situacije i razloge zbog čega do toga dolazi. Mišljenja su oprečna, a razloge za to, možemo tražiti u ogromnom broju nepredvidivih situacija koje prethode kidanju.
Izvlačenje ribe iz vode u osnovi je stvar rutine ribolovca i za spadanje je najčešći krivac on sam. Trenutak nepažnje, nedovoljno zamaranje ribe, nenaviknutost na udice bez kontra kuke (barbles) i sl. Međutim, sutuacije koje dovode do kidanja prilikom „kontre” su mnogo zahtjevnije za analiziranje i na ta dešavanja mogu da utiču mnogi činioci. Do „pucanje na kontri” dolazi iz milijardu i jednog razloga, a mi ćemo navesti samo one najčešće i najbitnije.
U ogromnom broju slučajeva to je prejaka i nekontrolisana kontra. Puca tipet, zatim, nepravilno vezani čvor u ušima udice, neprilagođena debljina i dužina tipeta za pribor kojim lovimo, i još mnogo. Kod „drila” dakle, najčešće su situacije: prekrutog (prejakog drila) i preslabog drila, kojim dozvolimo ribi da siđe do dna ili do neke zapreke u vodi, kada može doći i do oštećenja najlona koji se struže o podvodnu zapreku..
Takođe, prilikom mahanja na direktnoj liniji predveza i tipeta napravi se (mali) čvor i onda se prilikom zamaranja nekog krupnijeg ulova, baš na tom dijelu gdje je čvor, desi kidanje, što je direktna posledica spajanja konusa jer sistem gubi na efikasnosti i ne može da izdrži silu udara ulova. Što bi u normalnom slučaju bilo normalno i bez bojazni.
Do kidanja može doći i prilikom upotrebe neadekvatnih predveza i tipeta (najlona) i uvijek se mora strogo voditi računa o usklađenosti, a do kidanja isto dolazi i u najnormalnijim situacijama ako ne provjerimo kvalitet i svježinu tipeta, jer ako je tipet prije upotrebe bio izložen UV zracima i sl. znači da nije bio adekvatno zaštićen. trebalo bi da bude u nekoj tamnoj kutiji ili prostoriji (ovo važi i za predveze). U suprotnom može doći do pucanja i pri najmanjem opterećenju i pokvariti nam ribolovni dan. Zato, prije odlaska na vodu, provjerite ove okolnosti, naročito datum proizvodnje, način skladištenja i da li tipet i predvez imaju neka fizička oštećenja.
Debljinu predveza treba uskladiti prema trenutnoj situaciji na vodi, na početku sezone koristiti deblje najlone veličina 0.16 do 0,14, jer su vode veće i takođe mušice koje koristimo, a kako sezona ide, vode postaju sve manje, onda je neka idealana debljina najlona oko 0,12, da bi na kraju sezone ta debjina pala na 0.10, jer se lovi izrazito sitnim suvim mušicama i mikro nimficama. Za mušičarenje na krupnije ribe potreban je što kvalitetniji najlon. Za fluorokarbonske tipete, koristiti što izdržljivije čvorove kao što su npr. „double clinch” ili „double loop clinch”. Oni se jednostavno vezuju, a snaga izdržljivostu ide i preko 90 odsto.
Kod klasičnog mušičarenja nimfama, za lipljena koristimo tanke najlone i što duže predveze.
Razlog je brže i jednostavnije postizanje željene dubine i pravilno vođenje sistema. Kod (sada već zabranjenog sistema na tirolak (torpedo) se to postizalo utegom i zato debljina najlona nema bitnu ulogu). Što se tiče pitanja zašto lipljen radije uzima jednu od recimo četiri, pet mušica sa sistema vezanih za torpedo, je da osim što na tom nizu ima veći izbor, je i u tome što torpedo – utega usporava cio sistem u odnosu na vodenu struju, a to je vrlo teško postići mušičarskim štapom i kanapom. Istina, sa upotrebom raznih materijala poput mesinganih glava i drugih inovacija, klasično flaj fišing nimfarenje približilo po kvanititetu ulovima na nekadašnji sistem sa nekoliko mušica i utegom, koji je sada zabranjen kao aposlutno nesportski.
SrĐan Bošković Murino
www.musicarenje.net